Zoran Mišković HRAM PREPODOBNE MATERE PARASKEVE NA DOBROJ VODI U VUKOVARU

Zoran Mišković HRAM PREPODOBNE MATERE PARASKEVE NA DOBROJ VODI U VUKOVARU

Na ušću rijeke Vuke u Dunav na njegovoj desnoj obali nalazi se grad Vukovar. Život srpskog življa na području grada i okolice seže još iz doba slavonskog hercega Kolomana koji Vukovaru 1231. dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada te tako Vukovar pretvara u jedinstveni predio i za trgovce i obrtnike pogotovo iz Srema. Broj Srba raste značajno u godina Velike seobe Srba pod Arsenijem III. Čarnojevićem. Po dolasku, podižu crkvu te već tada postoji vukovarska Eparhija kojom je upravljao Episkop vršački Spiridon Štibica. Da su Srbi ovdje od seobe govori i podatak iz tiskanih crkvenih spisa iz vremena patrijarha Geogrgija Brankovića gdje stoji da u varoši postoji trošna crkva koju bi trebalo obnoviti, a nastala je 1690. godine posvećena svetom Nikoli. Na periferiji Vukovara sa njegove jugozapadne strane nalazi se Dobra voda. Mjesto izuzezne prirodne ljepote sa prekrasnim izvorom studene vode koja ne izvire baš u ovim ravnim i to većinom močvarnim terenima. Smještena je blizu i rijeke Vuke te danas pokraj poznatog vukovarskog izletišta Adice. Prije je ovaj teren bio jedna velika šikara sa pašnjakom pokraj kojega je tekla rijeka tako zvana tiha, tj. dobra voda pa zato danas i novi ovo ime. Ipak ovo mjesto ima i veliki hrišćanski značaj. Prema predanju jedan od pastira koji je dolazio na ovo mjesto čuvati ovce, bio je od rođenja slijep. Utjehu za svoje stanje našao je u molitvi Gospodu Bogu te mu se tako u jednom snu ukazala majka Paraskeva i rekla mu da pođe prema tome izvoru gdje pasu ovce i da se ondje umije vodom. Pastir je poslušao što mu je rečeno i kada se umio slijedećeg dana na tome izvoru, po prvi puta je progledao. Ono prvo što je vidio pokraj izvora, bila je presveta majka Paraskeva. Kako je ovo Božije čudo brzo uzelo maha među narodom, kako pravoslavnim, tako i katoličkim, brzo je postavljeno pitanje kome će pripasti dio oko izvora i sam izvor. Pošto je Vukovar bio dio velikog vlastelinstva grođa Emerika Elca, odluka je na kraju prepuštena baš njemu. Ipak, kako je i sam pastir bio pravoslavan, grof nije dodijelio Dobru vodu katolicima nego je rekao da oni koji prvi podignu krst na Dobroj vodi ujedno će i dobiti ovo mjesto. Zahvaljujući Vukovarcu Stevanu Jovanoviću postavljen je krst na samome izvoru i tako je sve do danas. Za podizanje krsta Srbi su grofoviji plaćali dva dukata sve do 1894. godine. Iz velike pobožnosti prema ovome mjestu, Srbi su uspjeli izmoliti dozvolu od grofa Elca da im dozvoli podizanje hrama, što je grof i odobrio 1808. godine. Iste te godine podignut je svod iznad izvora te je postavljena ikona svete Petke, a 1811. godine završena je i gradnja crkve. Duga je tradicija bila odlaska na liturgija na ovaj izbor. I sam pjesnik Branko Radičević dolazio je na ovaj izvor pošto je njegova majka bila rođena Vukovarka. Tužni su događaji iz Drugog svjetskog rata kada je čak 1942. godine katolička župa podnijela zahtjev za se ova crkvica pretvori iz srpske pravoslavne u katoličku. Crkva je preživjela i teror NDH i savezničko bomardiranje Vukovara.  1946. godine održan je đurđevdanski uranak na kojemu je pjevalo Srpko pjevačko društvo „Javor“ te se tako obnavlja ova tradicija Dobre vode. Događaji iz 1991. srušili su i spalili ovaj Božiji hram, a ikonostas koji je ostao u crkvi te polako propadao zbog stanja, danas se nalazi u selu Dopsin čiji je ikonostas ukraden za vrijeme rata. Crkva je danas obnovljena te je ponovno dio mira Adice pokraj Vukovara na mjestu gdje se ulijeva Vuka u Dunav. Zahvaljujući predanom radu i zalaganju protojereja Jovana Radivojevića, pokrenuta je manifestacija Brankovi dani u spomen na pjesnika Branka Radičevića, koja je prerasla u jedan poseban kulturni događaj ne samo za Vukovar, nego i za cijelu Osječko- poljsku i baranjsku Eparhiju.