Za Srbe istorijski
na području Slavonije i Baranje jako je važno područje Dalja.Naime, 15.7. 1706.
austrijski car Josip I. dodjelio je patijarhu Arseniju III. Čarnojeviću veliko
zemaljsko dobro koje je obuhvatalo Dalj, Bijelo Brdo, Lovas, Borovo i Kečin i
to u godinama kada je srpska vojska oslobodila ove prostore od Turaka koji su
vladali dugo godina Daljskim pašalukom. Ovom darovnicom srpskom narodu
dodjeljuje se preko 25 000 jutara zemlje i to među najboljom zemljom kojom je
tada monarhija raspolagala. Smatra se da se na ovom prostoru već između
1713.-1725. podiže „Patrijaršijski dom“(vladičanski dvor) i tu u samom središtu
Dalja, a podiže ga mitropolit karlovački Vikentije Popović-Hadžilović te
patrijarh Arsenije IV. Čarnojević
Šakabenta. Zanimljivo je da je čak u 18. stloljeću podignut još jedan
vladičanski dvor i to u Osijeku kao tada jakom bogoslovnom i pravoslavnom
centru. Nalazio se odmah prekoputa tadašnje Pravoslavne opštine u Osijeku, ali
je plac prodan i 1925. ondje je sazidana osnovna škola koja postoji i danas.
Svi ovi podatci
objašnjavaju koliko je bila snažna kulturno i vjerski ova sredina
Osijek-Dalj-Vukovar pa i šire. Uz brojne crkve, postoji i manastir koji je od
1991. kada nastaje Osečko-poljska i baranjska eparhija, uzet za „glavni“
manastir eparhije. Manastir Uspenija Presvete Bogorodice u Dalj Planini datira
s kraja 18. stoljeća. Nastao je na strmoj padini od mjesta Dalj gdje ravnica
prelazi u uzvisinu koja se zove Dalj-planina te se spušta sve do obale Dunava.
Ovdje se nalazi izvor vode za kojega se smatra da je bio poznat čak i starim
Rimljanima, a pogotovo je velike važnosti jer u cijeloj ravni nema puno izvora
vode. Prvobitni hram Uspenija Presvete Bogorodice sazidan je 1758. godine kada
jača pravoslavni živalj na ovim prostorima. Narod koji je djelomično stigao na
ove prostore za vrijeme Velike seobe Srba sačuvao je predanje da je patrijarh
Arsenije III. Čarnojević prespavao pokraj tog izvora te nastavio svoj put za
vrijeme seobe,a ta priča kao da je predhodnica priči o Čarnojevićom krstu na
Suvatovu pokraj Osijeka gdje je identična priča o vodi i narodu koji se
zaustavio kako bi se napojio. Jesu li ova dva izvora vode povezani, danas ne
znamo, ali druga dva također izvora koja vežemo uz Čarnojevića postoje u
Mađarkoj: Ilijin bunar u Budimpešti gdje se također patrijarh zaustavio te
iznad Sent- Andreje, također u Mađarskoj. Prema svim tim pričama 1899.
patrijarh Josif Rajačić daje da se ovdje podigne „čardak“ i to iznad samog
izvora. 30-tih godina 20. stoljeća ovaj prostor zahvaća jaka struja
bogomoljačkih pokreta te mnogi vjernici dolaze iz svih krajeva na manastirsku
slavu. Drugi svjetski rat kao i sve naše prostore, opustošio je i ovaj kraj.
Manastir je srušen 1941. godine, a spomenuti Dalj ostao je i bez Vladičanskog
dvora te je devastirana i saborna crkva na kojoj je uništen krov,a zvonik čudom
nije srušen. 1946. godine započeta je gradnja nove crkve i obnova čardaka, a do
današnjih dana manastir je zadržao svoju tradiciju s brojem vjernika koji su
ovdje ostali.
Нема коментара:
Постави коментар