недеља, 26. август 2012.

Zoran Mišković DALJSKA VODICA



Za Srbe istorijski na području Slavonije i Baranje jako je važno područje Dalja.Naime, 15.7. 1706. austrijski car Josip I. dodjelio je patijarhu Arseniju III. Čarnojeviću veliko zemaljsko dobro koje je obuhvatalo Dalj, Bijelo Brdo, Lovas, Borovo i Kečin i to u godinama kada je srpska vojska oslobodila ove prostore od Turaka koji su vladali dugo godina Daljskim pašalukom. Ovom darovnicom srpskom narodu dodjeljuje se preko 25 000 jutara zemlje i to među najboljom zemljom kojom je tada monarhija raspolagala. Smatra se da se na ovom prostoru već između 1713.-1725. podiže „Patrijaršijski dom“(vladičanski dvor) i tu u samom središtu Dalja, a podiže ga mitropolit karlovački Vikentije Popović-Hadžilović te patrijarh Arsenije IV. Čarnojević  Šakabenta. Zanimljivo je da je čak u 18. stloljeću podignut još jedan vladičanski dvor i to u Osijeku kao tada jakom bogoslovnom i pravoslavnom centru. Nalazio se odmah prekoputa tadašnje Pravoslavne opštine u Osijeku, ali je plac prodan i 1925. ondje je sazidana osnovna škola koja postoji i danas.
Svi ovi podatci objašnjavaju koliko je bila snažna kulturno i vjerski ova sredina Osijek-Dalj-Vukovar pa i šire. Uz brojne crkve, postoji i manastir koji je od 1991. kada nastaje Osečko-poljska i baranjska eparhija, uzet za „glavni“ manastir eparhije. Manastir Uspenija Presvete Bogorodice u Dalj Planini datira s kraja 18. stoljeća. Nastao je na strmoj padini od mjesta Dalj gdje ravnica prelazi u uzvisinu koja se zove Dalj-planina te se spušta sve do obale Dunava. Ovdje se nalazi izvor vode za kojega se smatra da je bio poznat čak i starim Rimljanima, a pogotovo je velike važnosti jer u cijeloj ravni nema puno izvora vode. Prvobitni hram Uspenija Presvete Bogorodice sazidan je 1758. godine kada jača pravoslavni živalj na ovim prostorima. Narod koji je djelomično stigao na ove prostore za vrijeme Velike seobe Srba sačuvao je predanje da je patrijarh Arsenije III. Čarnojević prespavao pokraj tog izvora te nastavio svoj put za vrijeme seobe,a ta priča kao da je predhodnica priči o Čarnojevićom krstu na Suvatovu pokraj Osijeka gdje je identična priča o vodi i narodu koji se zaustavio kako bi se napojio. Jesu li ova dva izvora vode povezani, danas ne znamo, ali druga dva također izvora koja vežemo uz Čarnojevića postoje u Mađarkoj: Ilijin bunar u Budimpešti gdje se također patrijarh zaustavio te iznad Sent- Andreje, također u Mađarskoj. Prema svim tim pričama 1899. patrijarh Josif Rajačić daje da se ovdje podigne „čardak“ i to iznad samog izvora. 30-tih godina 20. stoljeća ovaj prostor zahvaća jaka struja bogomoljačkih pokreta te mnogi vjernici dolaze iz svih krajeva na manastirsku slavu. Drugi svjetski rat kao i sve naše prostore, opustošio je i ovaj kraj. Manastir je srušen 1941. godine, a spomenuti Dalj ostao je i bez Vladičanskog dvora te je devastirana i saborna crkva na kojoj je uništen krov,a zvonik čudom nije srušen. 1946. godine započeta je gradnja nove crkve i obnova čardaka, a do današnjih dana manastir je zadržao svoju tradiciju s brojem vjernika koji su ovdje ostali. 








Нема коментара:

Постави коментар

Читаоци

Основни подаци о мени

11000 Beograd,Marka Oreškovića 38, artpress@ptt.rs žiro račun 355-0003200199249-79 PIB 107765521 http://art-press.blogspot.com/