Episkop Nikodim Mila{: Pravoslavna dalmacija

Dioklecijanovo je bilo po{ljednje gonjenje protivu hri{}anstva. Stra{nim opisuju to gonjenje. Dok je ono trajalo, vi{e je hri{}ana postradalo i mu~eni~kom smr}u svr{ilo, nego li za ikoje drugo pre|a{nje gonjenje. Solin, u blizini Dioklecijanovog dvora, vidio je desetinama hri{}anskih sve{teni~kih lica, koja su za ispovijedanje Hristove vjere morali da smrt pretrpe. Prestali su goniti Hri{}ane, kad je 313. godine veliki car Konstantin izdao svoj znameniti edikt, kojim se utvr|ivao mir izme|u dr`ve i hri{}anske crkve. Neznabo{tvo je odmah po~elo slabiti, a smr}u Likinijevom poslije deset godina izgubilo je ono u gr~ko-rimskoj dr`avi glavni dotada{nji svoj oslon. Sinovi Konstantina produ`ili su djelo oca svoga. Poku{aj cara Julijana u drugoj polovini IV vijeka da se uspostavi neznabo{tvo u dr`avi na onaj stepen, na kome je ono bilo prije Konstantina, taj je poku{aj bio samo prelazan. Julijanovi na{ljednici bili su za{titnici hri{}anstva. Hri{}anstvo je postalo dr`avnom vjerom. Crkva i sve{tenstvo stali su pod za{titu dr`avne vlasti, i sve one povlastice, koje su prije u`ivali u dr`avi neznabo{ki hramovi i njihovi `re~evi, sve je to sada u`ivala hri{}anska crkva i njeno sve{tenstvo. Ustrojstvo crkveno, koje se za vrijeme gonjenja nije moglo u~vrstiti, sada se za vrijeme cara Konstantina ure|uje, i malo po malo svugdje se organizira stalna jerarhija sa pravilnim, ta~nim odnosima izme|u ~lanova jerarhije. Utvr|uje se u opredjeljenim formulama hri{}ansko u~enje, koje je svaki pravoslavni morao da ispovijeda. Na saborima, koji se tada sazivaju u glavnim mjestima i na kojima episkopi u~estvuju, ure|uje se unutra{nji `ivot crkve, prava i du`nosti klira, odnosi me|u klirom i vjernima i.t.d. Ustanovljuju se i ure|uju crkvene zadruge i bratstva sa ciljevima pobo`nima i radi boljeg uga|anja Bogu, kao kalu|erstvo i crkvena bratstva. Razvija se nauka i knji`evnost bogoslovska, te crkva sada obilato mno`i broj svojih velikih otaca i u~itelja. Ovaj novi `ivot u hri{}anskom dru{tvu, kao {to se pokazuje sada u svima glavnim oblastima gr~ko-rimske carevine, tako se isto on pokazuje i u na{oj Dalmaciji u svima pravcima.   1. Pod za{titom cara Konstantina, koji je, pri svojim putovanjima iz Panonije u Akvileju, obi{ao i Dalmaciju, crkva je u ovoj zemlji po~ela odmah napredovati i sna`iti se. Sa~uvalo se predanje u Dalmaciji, da je sv. Jelena; mati cara Konstantina, ro|ena Dalmatinka. Predanje ovo poti~e jo{ od V vijeka, a stavio ga je u pismo modru{ki episkop Simeon u XVI vijeku, koga Farlati u svojoj knjizi spominje.1  O istome predanju ima bilje{ka i u na{em ljetopisu: "Konstancije Hlor kao vojskovo|a pri caru Dioklecijanu nalazio se u drugoj polovini III vijeka u Dioklecijanovom dvoru kod Solina. Iz ovoga grada rasprostranilo se bilo jo{ prije toga vremena hri{}anstvo po okolnim ostrvima, a izme|u drugih i na ostrvu Bra~u, gdje je bilo mnogo hri{}anskih porodica. Iz jedne od tih bra~kih hri{}anskih porodica potekla je i sv. Jelena. NJu je upoznao kao djevojku Konstancije, i uzeo je za svoju `enu. Od braka ovoga Konstancija i Jelene potekao je Konstantin, koji je u po~etku IV vijeka postao car."2  Ova bilje{ka na{ega ljetopisa osniva se na onom starom predanju, koje gore spomenusmo, te bi dakle rodila se bila na dalmatinskom ostrvu Bra~u sv. Jelena, koja }e poslije (ok. 326. godine) otkriti u Jerusalimu i pokazati hri{}anima znamenje spasenja ljudskoga roda, sv. krst, na kome je razpet bio Iskupitelj svijeta. ]ikareli, dalmatinski pisac prvih godina XIX vijeka, ka`e, da bra~ki ostrvljani {tuju i danas sv. Jelenu kao Bra~anku, a praznik vozdvi`enja ~asnoga krsta zovu praznikom sv. Jelene.3  Ovo predanje o sv. Jeleni Dalmatinki daje veliku znamenitost hri{}anskoj misli, koja se ve} u prve vijekove Hristove crkve ukorijenila bila u Dalmaciji. Prvi solinski episkop ovoga doba bio je Marin, ~ovjek vrlo pobo`an i mudar. Zauzeo je solinsku katedru 316. godine. Mir koji je tada vladao znao je Marin upotrebiti na dobro crkve svoje: razvio je hri{}ansko bogoslu`enje i utvrdio ga svugdje umjesto dotada{njeg neznabo`a~kog, crkve je po~eo podizati, hri{}anski moral propovijedati i utvr|ivati u narodu, ~istiti pravoslavnu nauku od raznih jereti~kih u~enja i nikejski simvol vjere uva|ati; isto tako i sve{tenstvo je uredio, da bude ono dostojnim propovjednikom pravoslavne vjere i hri{}anskoga morala. Neposredni na{ljednici Marinovi stupaju njegovim putem, i koriste}i se mirom, koji je u dr`avi vladao, ne samo {to su mogli da rade o napretku i ure|enju dalmatinske crkve, nego oni su mogli da u~estvuju u op}im crkvenim pitanjima, koja su osobito u pitanjima pravoslavnoga vjerovanja imala zna~aj za svu crkvu. Djelovanje njihovo u dogmati~kim sporovima ovoga doba ni`e }emo spomenuti. Za ovo vrijeme (IV vijek) mo`e se dr`ati, da su osnovane bile i pojedine episkopske katedre u va`nijim mjestima Dalmacije. Ta~nih podataka o svim tim katedrama nema. Ali se zna pozitivno, da je u Zadru postojala katedra ve} u polovini IV vijeka, i da je episkop te katedre zajedno sa Marinom, episkopom solinskim i jo{ drugim dalmatinskim episkopima u~estvovao 337. godine na jednom saboru rimskom protivu arijanstva.4  A za zadarskog episkopa Feliksa zna se, da je 381. g. u~estvovao na saboru u Akvileji protivu arijanstva, a opet 390. godine na saboru u Milanu pod predsjedni{tvom sv. Amvrosija protivu jeretika Jovinijana.5 Me|utijem u ovo doba po~inju u Dalmaciji, pored latinskih kolonija, i gr~ke kolonije. Ve} za vrijeme prvog Konstantinovog na{ljednika, Konstancija, spominju se takve kolonije na isto~nim obalama Jadranskog mora. Ove se kolonije gr~ke u Dalmaciji mno`e, kad  je naredbom cara Valentinijana III godine 437. pre{la pod vlast isto~ne, vizantijske carevine Dalmacija i zapadni Ilirik. A od vremena Justinijana, kad se 535. godine utvrdila sasvijem nad Dalmacijom vlast vizantijskih careva, ja~aju jo{ vi{e te kolonije, tako da se od toga doba utvr|uje, pored latinskoga, gr~ki jezik i gr~ka kultura na svom Jadranskom moru. Ima jasnih svjedo~aba jo{ iz V vijeka, da je u Dalmaciji gr~ki jezik mahom vladao, i to u tolikoj mjeri, da su u VII vijeku smatrali Dalmaciju gr~kom provincijom. Isidor ispanski iz toga vijeka pi{e: "Sedam je gr~kih provincija, izme|u kojih na zapadu je prva Dalmacija." Arhi|. Toma naveo je ove Isidorove rije~i u svojoj solinskoj istoriji,6  a Farlati razja{njuje ovo i dokazuje sav zna~aj gr~kog jezika i gr~ke kulture u Dalmaciji.7 Ovo je imalo velikoga uticaja i na `ivot crkveni u Dalmaciji. Gr~ki jezik imao je ugledno mjesto u bogoslu`enju crkvenom. Gr~kih je crkava mnogo bilo. Takvih crkava i danas se jo{ u Dalmaciji vidi, a svaki ~as se sad u jednom, sad u drugom mjestu Dalmacije, osobito primorske, otkriva po koja gr~ka crkva iz onoga doba.8  Da su u tim crkvama slu`ili gr~ki sve{tenici, samo se po sebi razumije. Osobito se broj gr~kih sve{tenika umno`avao u polovini VIII vijeka, kad je dalmatinska crkva bila podre|ena carigradskom patrijarhu. Gr~ko bogoslu`enje sa isto~nim naravno obredom zauzimalo je u nekim primorskim mjestima Dalmacije glavno mjesto, i za nekoliko vijekova poslije. Iz XII vijeka, kad je ve} dalmatinska crkva bila pod vla{}u Rima, imamo `ivu svjedoxbu o gr~kom bogoslu`enju u zadarskoj crkvi. Papa Inokentije III pi{e u po~etku 1198. godine kliru katedralne crkve u Zadru: "Po{to se u va{oj crkvi, koja je pod vla{}u apostolskoga (rimskoga) prijestola, ~uva i do danas gr~ko bogoslu`enje i gr~ki jezik..."9  Dakle jo{ u to doba vladalo je gr~ko-isto~no bogoslu`enje u glavnoj crkvi tada{njeg glavnog politi~kog centra Dalmacije. Ovo se osobito u~vrstilo u po~etku VIII vijeka u katedralnoj crkvi zadarskoj, kad su dva, jedan za drugim, gr~ka episkopa bili na episkopskoj katedri zadarskoj; i poslije u IX vijeku za vrijeme episkopa Donata, koga je car Nikifor milostivo u Carigradu (812. god.) primio, i na polasku iz Carigrada za Zadar darovao mu izme|u drugih skupocjenih darova i mo{ti sv. Anastasije.10 Episkop solinski, episkop zadarski i drugi episkopi dalmatinski, da li su i u kakvoj su vezi bili me|u sobom u po~etku, te{ko se {ta pouzdanoga mo`e re}i. Po jednom pismu rimskoga pape Zosima 418. godine o rukopolo`enjima mo`e se dr`ati, da je u to doba postojala ve} ure|ena vi{a jerarhija u Dalmaciji, i da je poglavar te jerarhije bio solinski episkop. Zosim u tome pismu, upravljenom Esihiju solinskom, spominje njegovu crkvenu oblast (provincia) u kojoj ima odre|eni broj episkopa, i preporu~uje mu, da saop}i to pismo i u obli`njim crkvenim oblastima (vicinis provinciis).11  Izgleda iz ovoga, da je dalmatinska crkva sastavljala jo{ prije toga vremena, kad je re~eno pismo napisano, dakle prije 418. god., zasebnu crkvenu oblast, i da je poglavar te oblasti i starje{ina ostalih dalmatinskih episkopa, dakle mitropolit, bio solinski episkop Esihije. Ovo se mo`e primiti i kao pouzdano, ako se uzme u obzir, da je ure|enje oblasnih (mitropolitskih) crkava apostolska jo{ ustanova, da su se te crkve osnivale i ure|ivale ~im je zgodna za to prilika bila, i nije spolja{njih zaprijeka bilo, a u vezi sa ovim, kad se uzme u obzir da je bilo mirno ovo doba za Dalmaciju, kad se crkva u njoj dakle mogla mirno da utvrdi i uredi. Za ovo, t. j. za ustanovu me|ama ocr}ene oblasne dalmatinske crkve, kao mitropolitske oblasti u dobu prije pomenute godine, govori i odnos rimskoga pape Zosima k Esihiju, kao predstavniku solinske crkvene oblasti, koji se odnos ogleda u pomenutom papinom pismu. Ticalo se va`noga pitanja iz `ivota crkve, rukopolo`enja, dakle osnovnog pitanja jerarhije crkve. Neopredjeljenost je u tome bila za Esihija osobito radi toga, {to su neki na brzo htjeli da dobiju rukopolo`enje, i bez nu`ne za to spreme, i bez propisanih godina `ivota. Esihije nije smatrao da mo`e sam to pitanje da rije{i, mo`da i stoga, kao {to izgleda iz papinog pisma, {to sam Esihije nije poznavao postoje}e ve} u tome pogledu kanoni~ke naredbe. Radi toga i da ne bi postupio protivu kanona, a svakako i da vi{im autoritetom mo`e da u takvom va`nom pitanju postupa, obratio se Esihije rimskome papi, da mu on pismeno izlo`i, kako bi trebalo postupati i ~ega se dr`ati u onakvom pitanju. I papa mu je odgovorio i dao nu`no uputstvo.12  U tom obra}anju Esihija, starijega me|u dalmatinskim episkopima, rimskome papi Zosimu, i u odgovoru Zosimovu, upravljenom Esihiju i ostalim episkopima (coepiscopis), vidi se pravi i kanoni~ki onaj jerarhijski odnos, koji je jo{ u IV vijeku u crkvi ustanovljen i koji je sankciju svoju dobio na drugome vaseljenskome saboru (381. god.). Svaka oblasna provincijalna crkva sa svojim episkopima i odnosnim prvim episkopom (mitropolitom) imala je svoj sinod, koji je vodio staranje o obi~nom `ivotu crkvenom, o biranju i posve}ivanju episkopa i.t.d., i upravljala se samostalno. U crkvenim pitanjima osobite va`nosti, isto i u dogmati~kim i duhovnim, takva crkva ve} nije bila samostalna, nego je zavisila, odnosno sinod njezin zavisio je od onoga patrijarha i sinoda njegovog, u ~iju je oblast, a prema politi~koj podjeli dr`ave, spadala ta provincijalna crkva. Dalmatinska crkva sa glavnom katedrom u Solinu, spadala je tada u oblast rimskog patrijarhata, i prema tome i episkopi te crkve, ina~e episkopski sinod njezin, zavisio je u odre|enim pitanjima od rimskog patrijarha i njegovog sinoda. Tako je tada svugdje bilo ustrojstvo crkveno, kako na istoku, tako i na zapadu, i prema takvom ustrojstvu ure|ena je bila u pomenuto doba i dalmatinska crkva. A kolika je bila ta dalmatinska crkvena oblast i koliko je u njoj bilo episkopskih katedara o tome se zna tek po podatcima istorijskim slijede}ega (VI vijeka). Vidjeli smo u kakvim je odnosima stajao Esihije solinski sa papom Zosimom. Taj isti Esihije, sasvijem samostalno i nezavisno od rimskog patrijarha, u `ivom je odnosu i sa carigradskom crkvom i njenim patrijarhom. Doga|aji tada{nji u carigradskoj patrijar{iji `ivo zanimaju dalmatinske episkope, i oni u~estvuju u tim doga|ajima, kao takvim, koji se i njih ti~u. Nezgode, koje trpi carigradska crkva od samovolje dr`avne vlasti, smatra dalmatinski episkop svojim nezgodama, i di`e glas u obranu iste crkve. Car Arkadije goni carigradskog arhijepiskopa Jovana Zlatousta, i objavljuje dekret progonstva protivu svetog arhijepiskopa. Dalmatinski episkopat osje}a tu nepravdu i prosvjeduje. Esihije solinski na ~elu tog episkopata ustaje u obranu povrije|enih kanona, i upu}uje caru molbu u korist svetoga prvosve{tenstva. Malo je naravno pri tada{njim dvorskim smutnjama u Carigradu, koristio Zlatoustu ovaj prosvjed, ali je zato on zaslu`io Esihiju i drugovima mu zahvalnost Zlatoustovu, koja se izrazila u naro~itom pismu, koje je on Esihiju upravio.13 Tijesna ova sveza izme|u dalmatinske crkve i Carigrada morala je bila postajati ja~om, kada je pod Valentinijanom III 437. godine, pre{la Dalmacija i zapadni Ilirik pod vlast isto~ne carevine. Ovo se pokazalo pri svakom boljem solinskom mitropolitu slijede}ega doba, a i pri spljetskim mitropolitima kroz nekoliko vijekova, kao {to }e se vidjeti. I ~im je vi{e ja~ala ova sveza dalmatinske crkve sa Carigradom, tijem je ona slabijom postajala sa Rimom. U ostalom malo je `ivota pokazivala dalmatinska crkva poslije episkopa Esihija, pa i za ~itav vijek. Za Jovana solinskog, koji je poslije Esihija postao episkop, malo se {ta zna. O Jovanovom na{ljedniku Petru zna se samo toliko, da je u svezi bio sa akvilejskim episkopom. Tre}im Esihijevim na{ljednikom bio je Glikerije. Ovaj je bio prije car rimski. Julije Nepos otme Glikeriju carstvo i otera ga sa prijestola; a da mu ne bi bio opasan kao pretendent prijestola, naredi da ga zakalu|ere, i tada ga postavi za solinskog episkopa. Sasvijem je pojmljivo, da je vrlo malo koristi moglo biti za crkvu u Dalmaciji od takvog episkopa, koji je na carovanje nau~an bio i koji je za kaznu postavljen za episkopa.14 Tek pri Onoriju II solinskom (493-505) po~inje se pokazivati ne{to vi{e `ivota koji se ve} bujno razvija pod tre}im i ~etvrtim Onorijevim na{ljednikom. Uzrok su ovome bile spolja{nje politi~ke prilike. Bilo je doba kada je imala da padne na zapadu stara rimska carevina. Te su iste prilike bile uzrokom, {to je oslabila bila sada i ona sveza sa Rimom, koja je postojala prvih godina V vijeka. Ali je tome uzrok bio i pravac, koji se na~eo bio razvijati u Rimu prvih godina tog istog V vijeka o vlasti rimskog episkopa, a tako isto i malo pou~ne borbe stranaka u Rimu, od kojih je svaka za sebe radila, kako bi svoga ~ovjeka stavila na papski prijesto, te se pored pravilno izabranog pape ~esto vidilo suvremeno da vlada i drugi nametnuti papa. Odnosi Esihija solinskog sa papom Zosimom poznati su nam. Mo`da je Esihije i znao, kako Zosim isti~e papsku vlast nad oblasnim crkvama i van kanoni~nih granica svoje jurisdikcije; a sude}i po zna~aju Esihijevu mo`e se dr`ati i pozitivno, da je on to znao. Svako u interesu svoje crkve u Dalmaciji, Esihiju se ~inilo da mo`e da se na to i ne osvr}e, kad papa neposredno nije dirao u njegova mitropolitska prava. Ali su zato obratili na ovo pa`nju najprije slabim iskazima, a zatijem i ozbiljnim ~inima Esihijevi na{ljednici, kad se sloboda unutra{nje crkvene uprave u Dalmaciji po~ela bila iz Rima sprje~avati. Kad je postala op}e poznatom u svojoj crkvi poslanica kartagenskog sabora 424. god., upravljena papi Celestinu15, tada se doznalo i kakve je nazore razvijao Zosim o vlasti papskoj nad oblasnim crkvama, a tako isto kakva opasnost prijeti slobodi tih crkava od Rima. Stvar je bila u ovome. Neki prezviter Apijarije iz Sike u prokonsularnoj Africi zbog raznih prijestupa bio je svrgnut od nadle`nog svog episkopa (Urbana, u~enika bl. Avgustina), i nezadovoljan tom osudom obratio se bio 418. god. papi Zosimu u Rim tu`bom na svoga episkopa. Papa primi tu slu`bu, na|e onoga prezvitera tobo`e ne krivim i naredi, da odmah bude uspostavljen na svoj prezviterski ~in, a nadle`noga episkopa ukori za izre~enu osudu. Ova papina odluka izazvala je nezadovoljstvo kod afrikanskih episkopa, koji u njoj vidje{e povrjedu prava njihove crkve, i odlu~i{e ustati energi~no u odbranu tih prava. Posla{e radi toga u Rim prosvjed protivu papine odluke. Papa iza{lje tri svoja zastupnika u Kartagenu da doka`u pravo papino, da prima apelacije protivu rje{enja suda, izre~enoga u jednoj oblasnoj crkvi. Ovo je pravo svoje papa osnivao na jednom kanonu prvog vaseljenskog sabora, nikejskoga, po kome kanonu kao da je isti sabor priznao papi vlast da prima apelacije iz svega hri{}anskog svijeta, i da to pravo njegovo niko ne smije vrije|ati, te i afrikanski oci du`ni su ga strogo po{tovati. Naravno je bilo, da su afrikanski episkopi morali se pokoriti odluci vaseljenskog sabora, koji je takvo pravo priznao rimskome papi; ali htjeli su i da vide taj kanon, koji je njima dotle nepoznat bio, a po kome je ispadalo, da je neosnovan onaj prosvjed, {to su oni bili upravili u Rim. Dokazalo se me|utim, da takvoga kanona nema, niti je ikada nikejski vaseljenski sabor takav kanon izdavao, nego se doznalo, da je papa uzeo jedan kanon (5.) sardi~koga sabora, koji mu priznaje ono pravo samo u granicama papine crkvene oblasti, i taj sardi~ki kanon iznio je on kao nikejski kanon, i tijem htio da opravda svoje pravo apelacije i van granica svoje oblasti. I kad se ova ispostavila na velikom kartagenskom saboru 419. godine, na kome je bilo 270 episkopa, tada sabor uputi papi odnosnu svoju poslanicu i predo~i mu istinu. Ali Rimu nije bilo ovo po volji, jer je i vidno da se odmah u po~etku ru{i ono, {to je papa Zosim po~eo bio onako odlu~no i energi~no da podi`e. Umre u to vrijeme Zosim. Zapo~eto djelo prihvati na{ljednik mu Bonifacije istom odlu~no{}u, kao i Zosim. Jednakom u ostalom odlu~no{}u odazivahu se papi afrikanski episkopi. Najsposlije na{ljednik Bonifacijev, papa Celestin, upravi pismo istim episkopima, dokazuju}i, kako je on starje{ina sve crkve, i kako njemu pripada pravo apelacije u ovoj crkvi. Tada afrikanski oci sa sabora, koji bude radi toga naro~ito 424. god. sazvan, odgovore papi o{trom i op{irnom poslanicom, koja je primorala Rim, bar u ono doba, da vi{e ne isti~e svoja prava suda nad oblasnom crkvom Afrike. Doga|aj ovaj postao je malo vremena zatijem poznat svima crkvama, jer sami afrikanski episkopi razasla{e prijepise svoje poslanice svima glavnijim oblasnim crkvama radi njihovog znanja i vladanja. Po blizini Dalmacije (preko Sicilije) sa kartagenskom crkvom mo`e se dr`ati, da afrikanski oci nijesu propustili poslati i u Solin prijepis iste poslanice. Svakako ve} imamo spomena, da je solinski mitropolit Petar (450-474) znao za ovaj doga|aj u kartagenskoj crkvi. Iz jednog pisma toga mitropolita akvilejskom episkopu Narcisu doznajemo, kako se `ali, {to papa Similicije ho}e da sprje~ava prava, koja solinska crkva odavna u`iva, i da radi onako kao {to su pred{asnici njegovi htjeli da urade sa crkvom afrikanskom. U op}e odnosi solinskih episkopa prema Rimu sve su hladniji postajali, ~im se vi{e isticala od pojedinih papa rimska svevlast. Sukob solinskih episkopa Onorija II sa papom Gelasijem povodom pelagijanstva spomenu}emo ni`e. Ovaj isti episkop zauzeo je bio odlu~no dr`anje i prema papi Anastasiju (496-498), koga su neki podozrijevali da je pao u jeres. Hladnom ovom dr`anju dalmatinskih episkopa prema Rimu mnogo su doprina{ale one ~este borbe, koje su se u Rimu doga|ale, kad je trebalo novoga papu postaviti. A za ove su borbe dalmatinski episkopi dobro znali, jer su im se u blizini doga|ali. Sabla`njiva je ve} bila za njih borba, koja se povela u Rimu poslije smrti Liberija (366. god.), kad je jedna stranka izabrala za papu Damasa, a druga Ursina, i kad se radi toga i do uli~arskih izgreda dolazilo. Ali mnogo je sabla`njivija borba bila poslije smrti pape Zosima, kad jedni izabra{e Bonifacija, a drugi Evlalija. Onda, poslije Liberijeve smrti, dogmati~ke razlike dijelile su stranke, i to se bar u nekoliko jo{ moglo bilo opravdati; ali sada, poslije Zosimove smrti, nije dijelilo stranke neko vi{e na~elo, nego niski li~ni interesi, te je i borba ova prikazivala ru`nu sliku, i samo je na poni`enje carskog ugleda i ugleda rimskog prijestola mogla biti;  kao {to je i bila. Intervencijom carske vlasti pobijedila je stranka Bonifacijeva, i njega je car proglasio za pravoga papu, osudiv{i (poslije dugih istra`ivanja) protivnu stranku i izabranoga od te stranke i ve} posve}enoga papu Evlalija. Da je ovaj doga|aj od zlih po{ljedica morao biti za slobodu crkve, otvaraju}i put svetovnoj vlasti, da bude sudijom u poslovima crkvenim, i da je ovo moralo sabla`njavati druge oblasne crkve, davaju}i im primjer, {ta sve mo`e da bude pri izborima crkvenih starje{ina, samo se po sebi ve} razumije. Primjer nam eno `ivi daje solinski episkop Glikerije, kojega car {alje na solinsku katedru po svojoj isklju~ivoj vlasti, ne pitaju}i za to nikoga. Poznata je svima bila ljuta borba, koju je morao da izdr`ava za vi{e godina papa Simah (498-514) sa drugim papom Lavrentijem (498-505), i koja je uzrokom bila, da je suvremeni solinski episkop Januarije sasvijem se nezavisno dr`ao prema Rimu, niti je ikakve sveze htio da ima sa takvom crkvom, ma i pravom i glavnom na zapadu, u kojoj se nije znalo ko je poglavar. Jo{ je gore uplivisala na dalmatinsku crkvu borba izme|u dva pape Bonifacija i Doskura, koji }e od njih da dobije od cara, da ga za papu prizna. Ovo se doga|alo 530. godine, a to je one iste godine, kada episkop solinski Onorije III saziva svoj oblasni crkveni sabor u Solinu, i samostalno i sasvijem neovisno od Rima ure|uje dalmatinsku crkvu i njom upravlja. Ovo, i sve ostale druge spolja{nje prilike toga doba odva`ile su solinske episkope, po~inju}i od prvih godina VI vijeka, na odlu~ne korake u upravi dalmatinske crkve. Odva`i{e se ti episkopi, da samostalno urede svoju crkvu, i da tu uredbu izvedu na osnovu kanona isto~ne crkve i po obrascu isto~nih oblasnih crkava. Na solinsku je katedru stupio 527. godine Stevan, ~ovjek pobo`an i mudar. Odmah je Stevan     zapo~eo posao novog ure|enja dalmatinske crkve u gore pomenutom pravcu. Znao je on, da su kanoni isto~ne crkve ogledalo za dobru upravu crkvenu, a znao je i to, da su te kanone izdali Bogom prosvijetljeni ljudi, i da je svaki dobri red u onoj crkvi, gdje se ti kanoni po~ituju i gdje se po njima upravlja. Odlu~i, dakle, Stevan dobiti za svoju crkvu te kanone. Obrati se on radi toga poznatom u ono doba na zapadu kanonisti, slovenskom kalu|eru Dionisiju, i zamoli ga da mu prevede sa gr~kog sve kanone, koji va`e u isto~noj crkvi, da bi po istima mogao i on da uredi dalmatinsku crkvu. Odazove se Dionisije Stevanovoj molbi, i priredi mu zbornik sviju kanona isto~ne crkve (znameniti zatijem zbornik i za svu zapadnu crkvu), i po{lje mu taj zbornik sa ovim pismom: "Po{tovanom mi gospodinu i ocu Stevanu episkopu Dionisije mali {alje pozdrav u Gospodu. Premda je predragi brat na{ Lavrentije vi{e puta i na prijateljski na~in pobu|ivao slabost na{u da prevedemo sa gr~koga crkvena pravila, ogor~en, kao {to mislim, neta~no{}u pre|a{njega prijevoda; ipak ovaj te{ki posao tek sada sam preduzeo iz uva`enja nasprav tvojega bla`enstva, kojemu je Hristos Svemogu}i Bog iz svagda{nje ljubavi k narodima predao dostojanstvo prvosve{tenika, kako bi, uz svetinju tvoga `ivota i uz premnoge vrline kojima krasi{ Bo`iju crkvu, mogao sa~uvati nepovrije|enima najsvetija pravila, koja su Bo`ijom milo{}u na episkopskim saborima izdana, upravljaju}i na najbolji na~in povjerenim ti klirom i narodom. Ne primaju}i obi~aj na{eg vijeka, po kome se uop}e `eli vi{e znati {to je pravo, negli li ~initi, ti, potpomognut Bo`ijom pomo}u, ho}e{ da najprije sam izvr{i{ ono {to }e{ zatijem drugima narediti da izvr{e, kako bi `ivim primjerom prednja~io vjernima. I koliko je velik autoritet onoga, koji nam je predlo`io ovaj trud, toliko je jo{ ve}a va`nost predmeta kojega je smjer, da se sa~uva stalnom uredba crkvene uprave, srestvom koje postizava se vje~no bla`enstvo, jer duhovni starje{ine, znaju}i doti~ne propise i po njima se vladaju}i, tijem pru`aju narodu na pouku duhovne primjere. Neka Bo`ija milost sa~uva bla`enstvo Va{e u zdravlju i da se mo`ete za nas Bogu moliti." Poslije ovoga Dionisije kazuje ep. Stevanu u svome ovom pismu, i kakve je kanone priveo u zbornik, a to su: kanoni sv. apostola, zatijem kanoni sviju sabora do IV vaseljenskog (halkidonskoga).16  Mi smo priveli ovo Dionisijevo pismo radi toga, da se vidi koliko su zna~aj imali tada na zapadu kanoni isto~ne crkve i koliko su te kanone uva`avali. A znamenito je ovo za nas i za dalmatinsku crkvu jo{ i s toga, {to je glavni kanonski zbornik, koji }e zatijem poslu`iti i svoj zapadnoj crkvi, postao po inicijativi jednog dalmatinskog episkopa, i iz dalmatinske crkve taj je zbornik pre{ao u Rim i u ostale zapadne crkve, kao op}i crkveni kodeks za dobru crkvenu upravu. Umro je malo poslije toga ep. Stevan. Farlati, koji je tako|er naveo kao va`an ~in Stevanova episkopstvovanja to, {to je on tra`io od Dionisija zbornik kanona isto~ne crkve radi ure|enja svoje crkve, ka`e da bi jo{ mnogo ovaj episkop izveo od onoga, {to je po~eo bio u crkvu svoju mudro uva|ati, da ga prerana smrt nije pokosila. Ali {to nije mogao radi prerane smrti da u~ini Stevan, u~inio je u pravcu Stevanovom, neposredni na{ljednik njegov na solinskoj katedri, Onorije III (528-544). Upoznav{i se iz Dionisijeva kan. zbornika sa kanonima isto~ne crkve, a izme|u prvih stvari, da svake oblasne crkve uprava mora biti saborna, i da se saborno ima ustanoviti sve {to se ti~e dobrog crkvenog ure|enja, Onorije, malo vremena poslije nego {to }e zauzeti katedru, odlu~i sazvati sabor od podru~nih mu episkopa, sve{tenstva i uglednijih svjetovnjaka, na kome bi se saboru izdala za dalmatinsku crkvu nu`na pravila. Odluku je ovu svoju Onorije mogao da ostavri 530. godine. Te se godine sakupi u Solinu mnogobrojni sabor, na kome su bili svi podru~ni solinskoj katedri episkopi i predstavnici sve{tenstva i naroda. Ovo je bio prvi oblasni crkveni sabor dalmatinski. Na tome saboru izdano je 13, odnosno 14 kanona. U tim se kanonima nare|uje: da se ne smiju crkve optere}ivati dugovima bez znanja i privole starije duhovne vlasti, da se ne smiju crkvena dobra prodavati, zalagati i u op}e crkve {tetovati, da se imaju podvrgnuti kaznama simonisti i koji posreduju u tome, da nikakav klirik ne smije ostavljati svoju crkvu ili manastir, niti biti primljen u drugu crkvu i manastir, da ne treba postavljati crkvenoslu`itelja nego samo onoliko koliko je potreba, da sve{tenoslu`itelji imaju dobivati od svojih crkava za izdr`avanje, i da se ne smiju parni~iti nego kod svojih sudova, da treba kazniti klirike kamatnike, da crkve moraju biti snabdjevene svima {to je potrebito, da se ne smije zloupotrebljavati tajnom pokajanja. Po{ljednji (14.) kanon napominje, kako sve ove naredbe treba usvojiti i potvrditi, jer se osnivaju na postoje}im op}im kanonima. I potpisa{e i utvrdi{e: Onorije, Arhiepiskop solinski, 8 episkopa, Dominik, arhiprezviter solinski i jo{ 9 prezvitera, i tijem saborski ovi zaklju~ci stado{e odmah na snagu.17  Kao {to se vidi, nije bilo dotle sve pravilno u upravi dalmatinske crkve, nego je trebalo da oblasni crkveni sabor o mnogima glavnim crkvenim pitanjima izda svoje odluke, i tim odlukama, kao kanonima, obve`e na prvome mjestu sve{tena lica. U zaklju~nom (14.) kanonu pokazuje se potpuna samostalnost tada{nje dalmatinske crkve u svojoj unutra{njoj upravi, - u svemu jednaka samostalnost, kao {to je postojala u drugim oblasnim crkvama toga doba i istoka i zapada, i kao {to je i danas u oblasnim pravoslavnim crkvama. Potpisi saborskih ~lanova, koje ~itamo na aktima ovoga, isto i sviju ostalih sli~nih sabora, sankcioniraju naredbe sabora, i one tijem ve} postaju op}eobveznima za svu crkvenu oblast. Nema tu nikakve sankcije od strane starije neke crkvene oblasti, da bi mogle ovakve naredbe oblasnoga crkvenoga sabora stati na snagu. Tek u mnogo kasnija vremena prona{lo se na zapadu, da treba potvrditi iz Rima zaklju~aka svakog oblasnog crkvenog sabora, da bi ti zaklju~ci mogli stati na snagu i biti obavezni. Samostalnost ova dalmatinske crkve jo{ se bolje i o~itije pokazuje u radu drugog solinskog crkvenog sabora, koji je pod predsjedni{tvom istoga Onorija dr`an 532. godine. Na tome saboru nije se ve} radilo samo o unutra{njoj upravi crkvenoj u doti~nim eparhijama, nego se tu samostalno odre|uju granice svake pojedine eparhije, osnivaju se jedne i ograni~avaju druge, ustanovljuju se granice same mitropolitske oblasti, i odre|uju se prava i povlastice prvog episkopa ili mitropolita same oblasti. A da bi odnosni jerarhijski red, koji se na ovome saboru ustanovio, ostao tvrd i nepomi~an, sabor nare|uje shodno kanonima isto~ne crkve, da se svake godine poslije praznika Pedesetnice ima sakupljati sabor radi zajedni~kog rje{avanja crkvenih poslova. I ovoga sabora zaklju~ci postali su pravovaljani sami po sebi i po samom avtoritetu sabora, - niti ima igdje traga, da je Rim izdao kakve potvrde svoje o ovim zaklju~cima, kao da bi oni morali kroz tu potvrdu doboti svoju pravovaljanost.18  Iz spisa ovih dalmatinskih sabora proisti~e u pitanju ustrojstva tada{njeg dalmatinske crkvene oblasti i njenih granica na prvome mjestu to, da se na ovim saborima utvrdila mitropolitska vlast solinskog episkopa, ona vlast uostalom, koja je u samoj stvari postojala jo{ od po~etka V vijeka, ali koja se tek sada na ovim saborima sve~ano pokazuje i progla{uje i solinski episkop sinodalno dobiva za prvi put ime arhijepiskopa i poglavar sviju drugih episkopa iz te oblasti. Na drugome mjestu doznaje se iz ovoga sabora, kakve su granice dalmatinske mitropolitske oblasti bile i koliko je eparhija istu sastavljalo. Doznaje se naime, da su u prvoj polovini VI vijeka solinskoj mitropolitskoj katedri bile podru~ne eparhije pri obali Jadranskog mora: rapska, zadarska, skradinska, makarska, neretvanska i epidauruska, a u unutra{njosti: ludrensis, sarsenterensis, martaritanta, bestoensis, sarnitensis, et sisciencis. Eparhije su ove nazvane po mjestu gdje je bila episkopska katedra, te od danas poznatih mjesta: Solina, Raba, Zadra, Skradina, Makarske, Neretve (danas razvaline kod sela Vida), Epidaura (danas Cavtata) i Siska, mo`e se zaklju~iti i mjesto svake eparhije. Premda je danas jo{ te{ko odrediti gdje su bili Ludrum, Sarsentero, Martari, Bestoe u Sarniti, mo`e se ipak i to po drugima mjestima od prilike opredjeliti, te re}i, da su eparhije: ludrensis, sarsenterensis i martaritana nalazile se iza skradinske, solinske, makarske i neretvanske, a bestoensis da je bila vi{e k istoku, i dakle, da su eparhije: ludrensis, sarsenterensis, martaritana i bestoensis zahvatale dio Bosne i Hercegovine, a sisa~ka je bila u savskoj Panoniji.19 Po{to je mitropolit Onorije uredio svoju crkvu po obrascu isto~nih oblasnih crkava i shodno kanonskim naredbama isto~ne crkve, on je zatijem produ`io i upravljati svojom crkvom po istim naredbama; i dalmatinska crkva pod Onorijevom upravom, a pod za{titom cara Justinijana, kad se (535. g.) utvrdila u Dalmaciji vlast isto~nog carstva i kad se gr~ka kultura u njoj ve} odoma}ila bila dalmatinska crkva cvjetala je i visoki ugled dobila me|u ostalim tada{njim oblasnim crkvama. A kao {to akti pomenutih sabora pokazuju, potpuno se autonomno tu crkveni `ivot razviojao i nezvani~no, pod jedinom vrhovnom upravom svoga sinoda. Na ovako samostalno, i u nekoj mjeri autokefalno dr`anje svoje crkve, pobudili su mitropolita Onorija koliko oni razlozi, koje smo gore naveli, toliko isto i doga|aji, koji su se u to doba zbivali u Rimu u papskome dvoru, pri papi Bonifaciju. Ovo smo spomenuli. A na ustrajnost u tome pogledu pobudili su Onorija doga|aji, koji su odmah poslije toga nastupili u Rimu. Kao {to se zna carica Teodora, {titnica monofizistva, nastojala je na sve na~ine, da podigne ugled toga u~enja i njegovih {ljedbenika i da potre zaklju~ke IV vaseljenskog sabora. Da to izvede, trebalo joj je izme|u drugih da zadobije sebi rimski carski dvor i rimskog papu. U martu 536. godine nalazio se u Carigradu papa Agapit radi ure|enja sa carskim dvorom nekih politi~kih, isto i crkvenih poslova. Sa Agapitom bio je u Carigradu i |akon rimski Vigilije, u~eni ali i vrlo ~astoljubivi ~ovjek. Znao se ovaj |akon sprijateljiti sa carskim dvorskim ljudima i kroz njih dobiti blagonaklonost kod carice Teodore. Carica saop}i Vigiliju svoje misli o monofizistvu i obe}a mu, ako joj pomogne da se ukine odluka ~etvrtog vaseljenskog sabora i da se uspostavi i proglasi pravoslavnim monofizitsko u~enje, da }e nastojati da on papom u Rimu postane i uz to mu obe}a veliku svotu novca. Vigilije pristane na ponudu, i Teodora je od tada po~ela raditi preko Antonine, `ene vojskovo|e Justinijanovog u Italiji, Velizara, u korist svoga {ti}enika. Umre u aprilu iste (536.) godine u Carigradu papa Agapit, i na mjesto njega izabran bude odmah u Rimu Silverije. Carica se obrati ovome novome papi pozivom, da u Carigrad do|e, naravno radi njezinih namjera u korist monofizistva. Znaju}i za ovo Silverije, ne zahtje odazvati se cari~inom pozivu. Uvrije|ena carica zapovijedi Velizaru, koji je iste godine u decembru posjeo bio Rim, da kazni neposlu{nog joj papu. Papa bude uhva}en i poslat u zato~enje u Likiju. Po naredbi Justinijanovoj bude ipak na brzo oslobo|en i povra}en u Rim. Ali u Rimu ve} na|e novoga papu Vigilija, koji je pomo}u Velizara zasio bio na papsku katedru. Velizar opet dade uhvatiti Silverija i po{lje ga u zato~enje na ostrvo Palmariju, gdje je nevin ~ovjek u velikoj sirotinji i umro. Tek poslije smrti Silverijeve (540. god.) i poslije mnogih nastojanja Velizarovih priznali su Vigilija za papu. Kad se utvrdio na papskom prijestolu, Vigilije se ve} nije starao da odr`i zadatu rije~ carici Teodori, da }e braniti monofizistvo i osuditi ~etvrti vaseljenski sabor; a mogao je to tijem lak{e da u~ini, {to je i kod same carice ohladnjela bila pre|a{nja revnost u korist monofizistva, protivu kojega su bila sva ~etiri isto~na patrijarha. Svakako ve} svakome je poznato bilo, kako je Vigilije postao papom, i to je dosta bilo, da se episkopat i doti~ne oblasne crkve ne dr`e prema rimskom prijestolu onako, kako bi se ina~e pri redovnim prilikama dr`ale bile. Izme|u drugih, i dalmatinska oblasna crkva smatrala je na Vigilija nepovjerljivo, i daleko je stojala od svakog odnosa s njim. A doga|aj nam jedan iz toga doba kazuje, da je i do otvorene protiv{tine do{lo izme|u pape Vigilija i dalmatinske crkve. Papski je dvor imao u Dalmaciji neke svoje zemlje, i na upravu tih zemalja poslao je bio Vigilije nekog |akona rimskog, Sevastijana. Ovaj Sevastijan savjesno je vr{io svoj posao, i nije ga imao Vigilije u tome ni za {to da ukori. Ali je taj Sevastijan kriv bio sada pred Vigilijem, {to je u tijesnoj svezi bio sa dalmatinskim mitropolitom Onorijem, i {to se vladao po onim crkvenim pravilima, koja su izdana bila za dalmatinsku crkvu na pomenutim solinskim saborima. Ne mogu}i u ni~em Onoriju {koditi, Vigilije okrivi Sevastijana, {to je op}io sa Onorijem i {to je gledao kako je ovaj Onorije tobo`e nedozvoljena rukopolaganja obavljao, pa ~ak prebacuje Vigilije Sevastijanu i simoniju, u koju kao da je i on zajedno sa Onorijem pao bio.20  A od svega ovoga u istini nije bilo ni{ta, nego je bilo to, da je Vigilije zlovoljan bio na Onorija, {to je on osudio bio u jednom pismu upravljenom carigradskom patrijarhu na~in, kojim se Vigilije popeo na papski prijesto,21 a tako|er i {to je Onorije samostalno i nezavisno od Rima dr`ao one crkvene sabore i po zaklju~cima tih sabora uredio crkvu svoju. Pa ne mogu}i ni{ta u~initi protivu Onorija, izmisli da tobo`e nije rukopolagao, kao {to propisuju naredbe rimske crkve, nego da je simonisti~ka rukopolaganja obavljao. Zabavno je u ovom poslu da se Vigilije sjetio Onorijeve simonije {est godina poslije smrti Onorijeve, jer pismo, u kome se kori Sevastijan za tobo`nju slabu upravu imanjem i u kome se napominje tobo`nja Onorijeva simonija, Vigilije je napisao iz Carigrada 550. godine, a Onorije je ve} 544. god. umro bio. Da je za `ivota svjesnoga i energi~noga Onorija ovo Vigilije napisao bio, valjda bi se jo{ tada dogodilo bilo ono, {to se pod neposrednim Onorijevim na{ljednikom u dalmatinskoj crkvi dogodilo. Premda i zapeti, postojali su ipak bar formalno nekada{nji jerarhijski odnosi izme|u dalmatinske crkve i rimskoga patrijarha, pape, sve dok je `ivio mitropolit solinski Onorije. Za vrijeme Onorijeva na{ljednika, mitropolita Frontinijana, prekinu{e se i ti odnosi. Polovina VI vijeka bila je doba, kad su se jo{ povla~ili u crkvi monofizitski sporovi. Revnitelji pravsolavlja svakako su `eljeli, da jednom prestanu ti sporovi, koji su ne malo crkvu uznemiravali, i da se na|e na~ina, da se prinude monofiziti da priznadu pravoslavno vjerovanje. Prilike nijesu zgodne bile, da se to saborskim rje{enjem postigne. Radi toga odlu~eno bude posti}i ovo autoritetom carske vlasti, osobito s razloga, {to su monofiziti sastavljali tada i zasebnu politi~ku stranku, s kojom je zbog mnogobrojnosti stranke dr`ava morala da ra~una. Prikaza{e ovo u Carigradu caru Justinijanu i dokaza{e mu, da bi se lako mogli monofiziti zadobiti za pravoslavno vjerovanje, kad bi on izdao jedan edikt, u kome bi osu|ena bila tako zvana "tri poglavlja" (tria capitula) spisi (i osoba) Teodora mobsuetskog, spisi Tedorita Kirskog protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskog sabora i pismo Ive edeskog, tako|e protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskog sabora. Car pristane, i 544. godine izda odnosni edikt. U sebi edikt nije sadr`ao ni{ta nepravoslavnog, jer je izri~ito potvr|ivao i branio pravoslavno u~enje Kirila Aleksandrijskog. Izazvao je ipak isti edikt u mjesto `eljenog mira, nove nemire u crkvi. Carigradski tada{nji patrijarh Mina opirao se u po~etku da primi i usvoji carev onaj edikt, jer mu se ~inilo, da se njim vrije|a autoritet halkidonskog sabora, koji je bio proglasio nevinima: Teodorita i Ivu, i primio ih u crkveno op}enje. Ali kad je vidio, da se u samoj stvari mogu osuditi ona "tri poglavlja", a da se tijem ne dira u halkidonski sabor, koji se Teodorom mobsuetskim nije ni bavio, a Ivu i Teodora primio je u crkveno op}enje tek tada, kad oni opozva{e svoje protupravoslavno nekada{nje u~enje i ispovjedi{e pravoslavnu vjeru, Mina je primio Justinijanov edikt i odobrio ga. Primi{e i odobri{e isti edikt i ostala tri isto~na patrijarha aleksandrijski, antiohijski i jerusalimski. Na zapadu je sasvim druk~ije po{la stvar sa tim carevim ediktom. Tamo su malo poznavali spise one trojice (Teodora, Teodorita i Ive), a me|utijem bezuslovno i nepomi~no su stojali uz dogmati~ki zaklju~ak halkidonskog sabora. Doznav{i za Justinijanov edikt, ve}ina zapadnih episkopa, osoboto sjeverno-afrikanskih, odlu~no mu se oprije{e, smatraju}i u istome povrijedu halkidonskoga sabora. Rimski papa, onaj isti Vigilije, o kojem je prije govoreno, stojao je i on uz zapadni episkopat, dakle protivu edikta. Car pozove papu Vigilja u Carigrad da li~no razjasni ovu stvar. Vigilije krene 545. godine put Carigrada, zaustavljaju}i se na tome putu za du`e vremena u raznim glavnijim mjestima, i svugdje se iskazivao pred zapadnim episkopima u smislu protivu edikta, dakle u korist onih poglavlja. Najposlije u po~etku 547. god. stigne u Carigrad, - i tu se tako|er iska`e protivu edikta, ne samo, nego nije htio imati ni crkvenog op}enja sa carigradskim patrijarhom Minom, koji je edikt primio i odobrio bio. Energi~no postupanje carevo u obranu svoga edikta u~ini, te Vigilije popusti od dotada{nje svoje protivnosti ediktu. Pomiri se sa patrijarhom Minom, i izda poznati svoj Judicatum, primaju}i i usvajaju}i carev edikt. Ovaj postupak Vigilijev, ~im se za isti doznalo, podigao je protivu Vigilija mal ne sav zapadni episkopat. Uzaludna su bila sva pisma, {to je on iz Carigrada slao na zapad, i u kojima se pravdao i razja{njavao stvar. Op}e je mi{ljenje zavladalo bilo, da se papa slo`io sa neprijateljima pravoslavne vjere i da je odstupio od vjerovanja, utvr|enoga na halkidonskom saboru. Proglasi{e papu odstupnikom od halkidonskoga vjerovanja, i javno na raznim saborima osudi{e njegov Judicatum. Odlu~nije od ostalih ovo u~ini{e episkopi sjeverne Afrike, Galije, Ilirika i Dalmacije. Episkopi sjeverne Afrike ~ak proglasi{e Vigilija odlu~enim od pravoslavne vjere. Nije pomoglo Vigiliju, ni kad je carigradski sabor 553. izrekao osudu onih "poglavlja". Zapo~eta protivnost papi na zapadu trajala je uporno. Proglasi{e se odjeljenima od Rima i rimskoga pape sve glavnije oblasne crkve zapada. Ni smrt Vigilijeva nije u stanju bila da pribli`i te crkve Rimu. U nekim je crkvama to trajalo vrlo dugo, tako da je na pr. akvilejski patrijarh stupio opet u svezu sa Rimom tek 700. godine. Izme|u oblasnih crkava, koje prekinu{e svaku svezu sa rimskim papom, bila je i dalmatinska crkva. Solinski mitropolit Frontinijan bio je me|u prvima, koji je ustao protivu Vigilijeva Judicatum. ^im je doznao za taj papin spis, Frontinijan odmah stupi u dogovor sa ilirskim episkopima, da zajedno protestiraju protivu Vigilijeva postupka. Zajedni~ki sabor sviju episkopa Dalmacije i Ilirika imao je da taj protest iska`e. Sabor se ovaj sastao 549. god., dakle odmah slijede}e godine, po{to je Vigilije svoj onaj spis izdao. Na tome saboru osu|en je bio Vigilijev Judicatum, progla{ena nepomi~na privr`enost i pokornost zaklju~cima halkidonskoga sabora i jednoglasno ustanovljeno, da se ne}e u naprijed imati nikakva op}enja sa rimskim papom. Prekinula je poslije toga dalmatinska crkva svaki odnos s Rimom, i stojala je u zajednici samo sa onim zapadnim crkvama, koje su sli~ni zaklju~ak donijele bile.22 Nije stupila dalmatinska crkva u svezu sa Rimom za dugo vremena i poslije smrti Frontinijanove. Ovo je izme|u drugoga zavisilo i od toga, {to je dalmatinski episkopat stojao u tijesnim odnosima sa akvilejskim patrijarhom, koji je, kao {to smo vidjeli, najuporniji bio u protivnosti Rimu. Iz jednog pisma pape Grigorija I solinskom mitropolitu Maksimu (oko 600. g.), koji se poslije raznih protiv{tina pribli`io bio Rimu, doznajemo, da je u dalmatinskoj crkvi uporno jo{ trajala protivnost Rimu, i radi toga papa preporu~uje tom mitropolitu, da gleda obavijestiti uporne i da na svaki na~in nastoji da se povrate u krilo svete crkve.23 U ostalom, poslije mitropolita Frontinijana (554. god.) i sve do propasti Solina, nije bilo vi{e na mitropolitskoj katedri ~ovjeka, koji bi se u upravi dalmatinske crkve mogao smatrati ni iz daleka ravnim Esihiju, ili Stevanu, ili Onoriju, te nam se stoga slabim pokazuje i `ivot te crkve u to doba. Za ono malo decenija promijenilo se osam mitropolita. Izme|u ovih dvojica, koji su ponajdublje upravljali: Natalis i Maksim (580-620), nijesu u svemu bili na visini svoga dostojantva. Za vrijeme prvoga od sada spomenuta dva mitropolita, dakle Natalisa, po~inje opet Rim ulaziti u poslove dalmatinske crkve. To je bilo 589. godine; a povodom tome bila je jedna raspra izme|u solinskog mitropolita Natalisa i arhi|akona solinske crkve Onorata, a za vrijeme pape rimskoga Pelagija. Mitropolita Natalisa opisuje arhi|. Toma kao ~ovjeka, koji se nije vladao, kao {to prili~i jednom prvosve{teniku. Ka`e da je mnogo daleko bio od prave staze, kojom mora da stupa jedan episkop, i da je u zabavama provodio sve svoje vrijeme, trate}i na to crkvena dobra.24  Arhi|akonu solinske crkve Onoratu nepravo je bilo da se tako vlada njegov starje{ina, te se uz du`ne obzire starao da navede na dobro svog arhiepiskopa, a osobito da ne rasiplje crkveni imetak. Omrzao je radi toga Onorat arhiepiskopu, i ovaj po~ne da ga okrivljuje za razne prijestupe, samo kako bi ga uklonio sa arhi|akonske slu`be. Po{to u tome nije mogao uspjeti, okrene arhiepiskop taktiku prema Onoratu, i po~ne mu pokazivati svoju blagonaklonost i `elju svoju; da ga podigne na vi{i jerarhijski stepen i dakle da ga rukopolo`i za prezvitera. Razumio je Onorat igru arhiepiskopovu i ne pristane na ponu|eno mu rukopolo`enje. Arhiepiskop ga tada li{i arhi|akonske slu`be. Onorat smisli potra`iti sebi pomo} u Rimu, te se obrati papi, `ale}i se na nepravdu i tu`e}i Natalisa za r|avo vladanje. Zgodno je do{la Rimu ova tu`ba, da mo`e opet u poslovima dalmatinske crkve da vr{i onu vi{u duhovnu vlast, koje je za toliko vremena li{en bio. Papa Pelagije usli{i molbu arhi|akona Onorata, naredi arhiepiskopu Natalisu, da ima uspostaviti na slu`bu Onorata, a radi opravdanja, za slabo svoje vladanje, da mora do}i li~no u Rim. Naredba sli~na onoj, koju je u poznatom nam sli~nom poslu izdao bio papa Zosim u sporu izme|u kartagenskog episkopa Urbana i prezvitera Anijarija; samo {to je sada svr{io ovaj posao druk~ije, nego onda u prokonsularnoj Africi, jer arhiepiskop Natalis nije imao na svojoj strani pravicu, kao {to je to imao episkop kartagenski Urban. Natalis na papinu naredbu nije htio ni da se osvrne, nego samog Onorata podvrgne jo{ i ukoru za neposlu{nost. Umre me|utijem papa Pelagije, i na{ljedi mu 590. god. papa Grigorije I. Ovome novome papi obrati se Onorat opet tu`bom na Natalisa, i opet stigne iz Rima naredba sli~na onoj Pelagijevoj, i opet Natalis postupi kao i poslije prve naredbe, t.j. i ne osvrne se na papinu naredbu. Pri takvom stanju stvari Onorat odlu~i pokoriti se svom arhiepiskopu i primi prezvitersko rukopolo`enje. Arhiepiskop tada, da poka`e Onoratu samostalnu vlast svoju u svojoj crkvenoj oblasti, smetne sa arhi|akonske slu`be Onorata, navode}i da prezviter takve slu`be vr{iti ne mo`e. I opet se Onorat obrati u Rim, `ale}i se na arhiepiskopa. Ali pisma, {to uslijed ove nove tu`be stigo{e iz Rima u Solin, imala su kod mitropolita Natalisa onu sudbu, koju su imala i prva dva pisma. Stvar je jasna bila, da mitropolit dalmatinske crkve nije htio da zna za vlast Rima nad tom crkvom, i dakle da je odjeljenje te crkve od Rima trajalo i po{ljednjih godina VI vijeka.25 Umre mitropolit Natalis  krajem 592. ili u po~etku 593. godine, i naslijedi ga Maksim, kojega arhi|akon Toma zove scismaticus, dakle odjeljen od Rima, kao i predhodnici mu. Kad je izabran i posve}en bio Maksim, niti je htio da pristupi papi, ka`e arhi|. Toma, niti da slu{a njegove naredbe. Papski je prijesto zauzimao tada energi~ni Grigorije I (590-604), koji je znao braniti prava svoga prijestola i primoravati na poslu{nost svakoga, koji mu je po jerarhijskom ustrojstvu morao poslu{an biti. Na tu je poslu{nost papa htio da prinudi i mitropolita Maksima. Ovo me|utim nije mogao papa da postigne, izme|u drugih razloga i s toga, {to je u mitropolitsko dostojanstvo Maksima utvrdio bio vizantijski car Mavrikije. Sredstvom ovoga cara dobije papa Grigorije ono, na {to mitropolit Maksim nije htio da po dobroj volji pristane. Po naredbi carevoj Maksim po|e 599. godine u Ravenu, i tu nekako uredi odnose svoje i svoje crkve sa rimskim prijestolom.26 Poslije te godine izgleda, da su nastupili pravilni odnosi izme|u dalmatinske crkve i rimskog pape. Ali malo zatijem dalmatinsko mitropolitsko sjedi{te, grad Solin, biva razru{eno, i sam mitropolit prinu|en da od tuda bje`i, te je mnogo godina moralo poslije toga da pro|e, dok se opet u dalmatinskoj crkvi mogao neki red da ustanovi.   2. U ovo doba dolaze u Dalmaciju Obri. Silom oru`ja zauzimaju oni u Dalmaciji izme|u ostaloga zemlje okolo dana{njeg Sinja i Vrlike. Od tuda su pusto{ili sve u naokolo dokle bi god doprli. Po~eli su bili odmah u po~etku prijetiti glavnome gradu Dalmacije, Solinu. Carska vojska uspjela je bila na prvi mah odbiti ih. Ali malo ka{nje navale oni novom silom, i za kratko vrijeme osvoje najja~u u ono doba dalmatinsku tvr|avu, Klis. Poslije Klisa bace se na Solin, osvoje ga i razru{e do temelja. Istoj je sudbi podlegao i Epidaur. Te{kom mukom i poslije mnogih napora mogla se savladati obarska sila.27 Obi~no u ovo doba (prva polovina VII vijeka) bilje`e dolazak Hrvata i Srba u Dalmaciju. Farloti navodi za Srbe (Sorabi) da su bili u Dalmaciji ve} u po~etku IV vijeka. Pi{e: "Prije nego {to }e gotovo sva Dalmacija do}i pod vlast Slavena, narod ovaj srpski ve} od po~etka IV vijeka, a mo`da i ranije po~eo je bio prodirati u Ilirik i Dalmaciju i zauzimati u tim zemljama pojedine gradove i sela.28  Ovi su Srbi (Sorabi) po svoj prilici onaj narod, za koji biograf cara Konstantina vel., Evsevije, ka`e da ga je do 300.000 sa sjevera pre{lo Dunav, i da je taj narod car razmjestio po Trakiji, Makedoniji, Miziji, Panoniji i Dalmaciji.29 Za neko su vrijeme bili u Dalmaciji Hrvati i Srbi zajedno sa Obrima. Kad rimske ~ete zajedno sa hrvatskim i srpskim ~etnicima savlada{e Obre, ostado{e tu sami Hrvati i Srbi, pored romanskih (latinskih i gr~kih) kolonija. "Kad se pribli`ivao kraj rimske imperije", pi{e Lucije, "Dalmacija je gotovo sva bila zapremljena od Hrvata i Srba (dva naroda koji sa op}im imenom Slovena zovu), zauzev{i Srbi isto~ni dio Dalmacije, a Hrvati ostalo, tako da je ime Dalmatinca ili Rimljanina ostalo samo u sedam gradova, od kojih tri na kvarnerskim ostrvima: Osor, Krk i Rab, i ~etiri na primorju: Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik."30  Dijelila je Hrvate od Srba u Dalmaciji r. Cetina. Hravti su tu imali `upe: cetinsku, imocku, primorsku, bribirsku, ninsku, kninsku, sidra{ku i zminsku. Granice nekih od ovih `upa prelazile su donekle granice dana{nje Dalmacije. Od gradova bili su hrvatski: Biograd, Nin, Karin, Skradin i Knin. Po dana{njoj politi~koj podjeli Dalmacije, Hrvati su zauzimali kotare: zadarski, benkova~ki, kninski, {ibeni~ki, manji dio spljetskoga, sinjski i imocki, osim gradova: Zadra, Spljeta i Trogira sa njihovim okolinama. Ostalo u Dalmaciji zauzimali su Srbi, osim Dubrovnika sa njegovom najbli`om okolinom. U isto ovo doba, kad su se Hrvati i Srbi utvrdili u novoj svojoj postojbini, ka`u, da im je prvu put i hri{}anstvo propovjedano bilo, i da mnogi primi{e tada hri{}ansku vjeru i napusti{e svoje staro neznabo{tvo. Prvi koji je to kazao bio je car Konstantin Porfirogenit, pisac X vijeka, a po njemu ve} mnogi drugi kasniji pisci, svaki na svoj na~in: O kr{tenju Srba, i {ta o tome pi{e Porfirogenit, ne}emo ovdje govoriti, jer ne spada neposredno u zada}u ove radnje. O Hrvatima, narodu, koji je naselio dalmatinski kontinent, Porfirogenit pi{e: "Car Iraklije, dobiv{i preko poslanika sve{tenike iz Rima, i po{to je izme|u istih sve{tenika postavljen bio arhiepiskop, episkop, prezviteri i |akoni, pokrstio je Hrvate. Starje{ina Hrvata bio je tada Porga." "Ovi pak Hrvati, {to su kr{teni bili, nerado se di`u na rat na druge preko granica svoje zemlje, a to s toga, jer su primili neko proro{tvo ili naredbu od rimskog prvosve{tenika, koji im je pod carem rimskim Iraklijom poslao sve{tenike i krstio ih. Kad primi{e kr{tenje, ovi se Hrvati obaveza{e i posebnim svojeru~nim pismima zakle{e se svetom apostolu Petru, da ne}e nikada oru`ani provaljivati u tu|e zemlje, nego da }e mir ~uvati sa svima, koji su voljni na mir, a u zamjenu toga dobi{e od rimskoga prvosve{tenika obe}anje, da ako bi kadgod drugi narodi provalili u zemlju istih Hrvata i ratom ih uznemirili, da }e za njih vojevati i osvetnik im biti Bog, a pobjedu }e im isprositi Petar, Hristov u~enik."31 Po ovome, {to Porfirogenit ka`e, Hrvatima je prvi put propovjedano bilo Jevan|elje i kr{teni su bili za vrijeme cara Iraklija (610-642), i to od sve{tenika, koje je na preporuku carevu poslao bio iz Rima papa, a za vrijeme hrvatskoga kneza Porge, i izme|u tih sve{tenika postavljen je bio jedan za arhiepiskopa i jedan za episkopa, te se tom prilikom Hrvati zavjetova{e papi, da }e mir ~uvati sa svima susjedima svojima. [ta je u samoj stvari bilo od svega ovoga, {to Porfirogenit kezuje, te{ko da mo`e danas jo{ iko {ta pouzdanoga i istorijski opravdanoga re}i, premda je i vrlo mnogo o tome do sada napisano. Sve je ovo zavijeno u takav mrak, da se nama ~ini najbolje ostaviti govor o obra}anju Hrvata u hri{}anstvo za deveti vijek, kad su nam podaci o tome i jasniji i pouzdaniji. Tom }emo se prilikom osvrnuti i na ono, kako i {ta ka`e Farlati i drugi pisci o obra}enju Hrvata u VII vijeku, a pozivom na pomenuto Porfirogenitovo kazivanje. Ovdje mo`emo samo da konstatiramo, da je u VII vijeku propovjedano bilo Jevan|elje Hrvatima, ali da od te propovjedi nije nikakva ploda bilo, jer su oni opet pali u neznabo{tvo i ostali su u tome sve do IX vijeka. Da je, kao {to se ka`e, postavljen bio tada (u VII vijeku), posebni arhiepiskop, posebni episkop, sve{tenici i |akoni za Hrvate, tada bi jerarhija hrvatska morala bila imati i neki uticaj u `ivotu dalmatinske crkve onoga doba, me|utim i tom uticaju nema nikakvih spomena. Kazali smo, da je zajedno sa Solinom razru{en bio i Epidaur. Solinjani se razbjego{e u po~etku po dalmatinskim ostrvima, a zatijem poslije nekog vremena povrati{e se sa ostrva, i jedni osnova{e iz Dioklecijanova dvora novi grad, dana{nji Spljet (ok. 647.), drugi pak zajedno sa Epidaurcima grad Dubrovnik (ok. 643.). Kad su postala i uredila se ta dva grada, u kojima su nekada{nji Solinjani bili, javilo se pitanje u kojem }e od tih gradova, da se ustanovi mitropolitska katedra, biv{a solinska. Spor se radi toga javio, koji se svr{io tek 650. godine, i rje{en je bio u korist Spljeta, koji je postao sjedi{tem arhiepiskopa i mitropolita dalmatinskog namjesto pre|a{njega Solina. Prvim spljetskim arhiepiskopom i dalmatinskim mitropolitom bio je Jovan Ravenski, za kojega arhi|. Toma ka`e, da mu je od apostolskoga prijestola priznato, da spljetska crkva u`iva povlasticu onoga dostojanstva, koju je nekada imao Solin.32  Dobar je prvosve{tenik bio Jovan Ravenski. ^im je posve}en bio, - pi{e arhi|. Toma, - do{ao je odmah k svojoj pastvi kao dobri pastir, ne sa namjerom da prikuplja sebi bogatstvo, jer je crkva bila tada vrlo siroma{na, nego da se stara o spasenju du{a. Po~eo je ure|ivati crkvu i klir, u~iti, propovijedati i sa velikom revno{}u vr{iti pastirsku slu`bu. Obilazio je sva mjesta oblasti svoje, starao se o podizanju crkava, postavljao je episkope, ure|ivao je parohije i malo po malo je uspio, da se neobrazovani narod po~eo vladati po hri{}anskoj nauci. Podigao je u Spljetu i katedralnu crkvu i odredio je sve{tenike, koji }e tu svaki dan da vr{e slu`bu Bo`iju. Trideset se godina trudio za dobro dalmatinske crkve ovaj mitropolit. Poslije smrti Jovanove slabo se `ivota pokazuje u dalmatinskoj crkvi. O spljetskim arhiepiskopima, koji su bili poslije Jovana, malo se {ta zna, sve do arhiepiskopa Petra II, koji u ostalom spada u slijede}i period. Me|utijem jo{ za vrijeme arhiepiskopa po~elo se opa`ati, da }e se ubrzo morati promijeniti jerarhijski polo`aj dalmatinske crkve prema Rimu. Uzroci ovoga nijesu bili u samoj toj crkvi, nego u odnosima izme|u carigradskoga carskoga dvora i papskoga dvora. Caru je vizantijskom pripadalo pravo da potvrdi odnosni izbor novoga pape. Kad je izabran bio za papu Martin I, nijesu htjeli potra`iti od cara Konstansa II ovu potvrdu, i to radi toga, {to je car taj bio jeretik i otvoreno branio monotelite. Papa Martin uz to jo{ sazove veliki sabor 649. g., i osudi na tom saboru (lateranskom) monotelitstvo i sve branitelje te jeresi, dakle i cara. Zbog toga je papa uhva}en bio, i 646. g. odveden kao zato~enik na ostrvo Naksos, i poslije raznih mu~enja, koja je morao pretrpjeti, umro je kao sveti mu~enik u Hersonu. Ovaj doga|aj u~inio je te su izme|u vizantijskog carskog dvora i papstva nastupili od toga doba vrlo malo prijateljski odnosi, premda su poslije VI vaseljenskog carigradskog sabora i prestali vjerski uticaji tome. Ali su nado{li uzroci druge vrste, izme|u kojih na prvome mjestu isticanje od strane papa svoje nezavisnosti od vizantijskog carskog dvora. U ovome pitanju, koliko su djelatnosti razvijali pape, toliko su isto i carevi energi~no postupali. Kad papa Sergije I nije htio priznati zaklju~ke trulskoga sabora 692. godine, malo te se i s njim po carevoj naredbi nije dogodilo isto, {to i sa papom Martinom. Pri papi Konstantinu, koji je 710. godine i{ao k caru u Carigrad, uspostavili su se bili ne{to bolji odnosi; ali za slijede}a dva Konstantinova na{ljednika to se pogor{alo i svr{ilo sa teritorijalnom {tetom rimskoga patrijarha. Od 717. godine sjedio je na carskom prijestolu Lav III Isavrijanin, ikonoborac, a suvremeno na papskom prijestolu Grigorije II, jedan od najrevnosnijih papa u isticanju papskoga primata. Cara Lava opisuju kao grubog ~ovjeka, koji je nasilni~kim sredstvima htio da se ukine {tovanje ikona; ali toj grubosti njegovoj mnogo je kriv bio isti papa Grigorije II. Ovaj je papa htio da nametne caru svoj autoritet i da ga na zapovjedni~ki na~in primora da bude poslu{an papskoj vlasti. Umjesto da je postupio u ikonoborskom pitanju smireno{}u apostolskom i starao se ponizno da opravda, za{to on ne mo`e pristati uz ikonoborstvo, i da ubijedi cara da je na krivome putu, on udari najgrubijim izrazima na cara, vrije|aju}i ga kao da je najprostiji ~ovjek. Nekoliko je takvih pisama napisao Grigorije na carevu adresu, i naravno sve vi{e tijem dra`io cara, da ne popu{ta u ikonoborstvu. Naredio je bio car svojim egzarsima, najprije Pavlu, pak Evtihiju, da ga silom primoraju na po{tovanje carske vlasti, ali su branili papu Italijanci, koji su gledali na svaki na~in, da se oslobode vizantijske vlasti i da ne pla}aju onaj danak koji su kao podanici carstva morali pla}ati. Umre Grigorije II u februaru 731. godine, i u martu naslijedi ga Grigorije III, onaki isti samovlasnik, kao i predhodnik mu. Ovaj novi papa udari u krajnost, u kakvu jo{ nije htio da padne Grigorije II. U novembru 731. godine on sazove u Rimu veliki sabor zapadnih episkopa, osudi ikonoborstvo, koje je osudu i zaslu`ivalo, ali na tome saboru papa proglasi odlu~enim od crkve i cara Lava. Ovijem je ve} gotov bio rascjep izme|u Istoka i Zapada, koji }e poslu`iti poslije, kao {to istorici opa`aju, kona~nom razdjeljenju isto~ne i zapadne crkve. Slijede}e godine (732.) uzeo je carski senat u Carigradu u pretres dr`avne granice i tom prilikom carskim ukazom progla{eno je, da deset provincija, koje su dotle pripadale rimskom patrijarhatu, prelaze pod duhovnu jurisdikciju carigradskoga patrijarhata, a izme|u tih provincija i sav Ilirik, te dakle i Dalmacija. Od toga daoba po~inje novi period dalmatinske crkve: "i na{a crkva", opa`a na{ ljetopis, "ako je tada i do{la pod vlast carigradskoga prijestola uslijed sukoba careva dvora sa papom rimskim, zajam~ila je ipak sebi samostalni `ivot, neodvisan od vlastoljubivih rimskih prvosve{tenika."33    3. Vrijeme ovo dalmatinske crkve, o kome govorimo bilo je za vaseljensku crkvu doba, kad se pravoslavno vjerovanje utvr|ivalo i kad je radi toga crkva imala da te{ku borbu izdr`ava sa raznim jereticima, kako bi o~uvala ~isto}u pravoslavlja, te isto predala u amanet budu}im vijekovima. Bilo je doba prvih {est vaseljenskih sabora, na kojima su utvr|eni osnovni dogmati pravoslavne vjere, a bilo je ujedno i doba sviju onih mnogobrojnih sporova o pitanjima vjere, koje su podizali razni jeretici. @ivu je djelatnost razvila u ovo vrijeme vaseljenska crkva, i u toj djelatnosti u~estvovale su vi{e ili manje sve va`nije tada{nje oblasne crkve. U~estvovala je u toj djelatnosti i dalmatinska crkva. Izme|u prvih sporova vjerskih, koji se podigo{e u crkvi u ovo doba, bili su sporovi trinitarni. Radi ovih sporova sazvan je bio prvi vaseljenski sabor (325. godine), na kojem je utvr|eno bilo pravoslavno vjerovanje o sv. Trojici, i na kojem se najodlu~nijim braniteljem pravoslavlja protivu jeresijarha Arija istakao Atanasije Veliki. Na strani sv. Atanasija i u za{titu njegovu, a protivu neprijatelja njegovih i vjere pravoslavne nalaze se i dalmatinski episkopi. Jo{ za `ivota cara Konstantina, kao {to se zna, digo{e glavu protivnici nikejskog vjerovanja, i po~e{e glavnim na~inom protivu Atanasija da rade. Na jednom saboru u Carigradu 335. godine uspije{e okriviti za nekoliko izmi{ljenih nedjela velikoga Atanasija, - i car ga po{alje u zato~enje. Tri je godine Atanasije bio u zato~enju, i kad se pokazala nevinost njegova, bio je oslobo|en i uspostavljen na svoju katedru. Ovo jo{ ve}ma razdra`i arijance, koji poslije upornoga nastojanja i svakojakih intriga uspje{e, da car Konstancije 340. g. proglasi Atanasija svrgnutim. Ali ni pravoslavni nijesu ostavljali da tako olako pobje|uju jeretici i da se potire pravoslavlje. Na svojoj su strani pravoslavni imali careva brate, cara Konstansa, te pomo}u ovoga izrade carsku privolu, da se sazove sabor radi kona~noga rije{enja dotada{njih sporova. Sabor taj bude sazvan 344. g. u Sardiki (Sofiji), na kojem, izme|u drugoga, bude progla{ena Atanasijeva nevinost i sve~ano utvr|en nikejski simvol vjere. U sporovima ovima, koji su se vodili do sardi~koga sabora, u~estvovali su izme|u ostalih i dalmatinski episkopi, i svagda u korist pravoslavlja i na za{titu Atanasija. Dalmatinski su episkopi u~estvovali i na sardi~kome saboru. Svjedo~i sam Atanasije u svojoj drugoj apologiji, u kojoj, izme|u ostalih pravoslavnih episkopa, spominje i dalmatinske episkope, koji sa bra}om utvrdi{e pravoslavno vjerovanje i zasvjedo~i{e njegovu (Atanasijevu) nevinost,34  - premda su dalmatinske episkope, a posebno tada{njeg arhijepiskopa solinskog Maksima, arijanci se starali svima sredstvima da privuku na svoju stranu. U isto vrijeme, kad su pravoslavni oci sakupljeni bili na saboru u Sardiki, arijanci su sastavili bili svoj sabor u Filinopolju, i naravno sastavi{e na tom svome saboru rije{enje sasvijem protivno onome, {to je sardi~ki sabor zaklju~io bio. Sa toga svoga sabora jeretici upravi{e okru`no pismo na mnoge episkope, a izme|u istih i na solinskoga arhiepiskopa Maksima, pozivaju}i ih da ne prime zaklju~ke sardi~koga sabora, kao tobo`e nezakonitoga, i osu|uju}i Atanasija i s njim sve ostale pravoslavne oce. Uzaludno je bilo sve nastojanje jeretika, da odbiju od pravoslavne vjere i od velikog Atanasija dalmatinske episkope, a posebno Maksima. Postojanost ovih episkopa i Maksimovo hvali Atanasije u dva svoja pisma: u pismu "usamljenicima" i opet u pismu caru Jovinijanu.35  Ima spomena, da su dalmatinski episkopi u~estvovali i na dva sabora, koji su 349. g. dr`ani bili protivu jeretika Fotina u Milanu i Rimu; a tako|er na jednom saboru 359. g. u Rimini, na kome su osu|eni bili episkopi Ursakije i Valent, arijevi {ljedbenici i protivnici Atanasijevi. Znamenito je iz toga doba pismo italijanskih pravoslavnih episkopa upravljeno 365. g. Teodoru, arhiepiskopu solinskom, u kojem hvale pravoslavne episkope dalmatinske, i uop}e svega Ilirika, za mu{ku protivnost njihovu arijanskim u~iteljima, koji su svojim naukom po~eli bili zara`avati i Dalmaciju, a posebno jereticima Ursakiju i Valentu.36 Nije manja bila revnost pravoslavnih episkopa u obranu pravoslavlja i za vrijeme hristolo{kih sporova, koje osobito izazva{e Nestorije i Evtihije. ^im je nestorijanstvo po~elo bilo zahva}ati ja~ega korijena na istoku, prista{e Nestroijevi po~e{e pismima nastojati, da privuku na svoju stranu ~im je vi{e mogu}e episkopa iz svega tada{njega hri{}anskoga svijeta. Izme|u drugih obrati{e se oni i na dalmatinske episkope, posebno na poglavara im, Jovana solinskog. To je bilo od prilike 429. godine. Ali kao {to su dalmatinski episkopi znali o~uvati ~isto}u pravoslavne vjere od arijanstva, tako su oni znali da je o~uvaju i od nestorijanstva. Tijesna je u ovo doba bila veza izme|u dalmatinske crkve i Rima. Jovan je bio na{ljednik Esihijev na solinskoj katedri, - a mi ve} znademo u kakvim je odnosima bio Esihije sa rimskim papom. ^im se u Rimu opazilo, da nestorijanstvo prijeti op}om zarazom, odmah papa Celestin, u avgustu 430. godine, sazove sabor od mnogih episkopa, izme|u kojih bio je i Jovan solinski. Na tome je saboru bilo potanko razabrano Nestorijevo u~enje, i kao jereti~ko sve~ano osu|eno. U~estvovao je isti Jovan solinski i na drugome saboru u Rimu u decembru iste godine, na kome su izabrana bila tri poslanika, koji }e zastupati zapadnu crkvu na vaseljenskom saboru, koji je sazvan bio za 431. godinu u Efesu, i na kome je osu|eno bilo nestorijanstvo zajedno sa svima {ljedbenicima njegovima.37 Kao {to je ~ista ostala pravoslavna vjera u Dalmaciji od nestorijanstva, tako je isto ona ostala ~ista i od evtihijanstva, ili monofizistva, koje se pojavilo u polovini V vijeka. Ova je jeres, kao {to se zna osu|ena bila na IV vaseljenskom saboru u Halkidonu 451. godine. Poslije osude jeresijarha Evtihija i glavnog mu za{titnika Dioskora, i poslije progla{enja dogmata o dvjema prirodama u Isusu Hristu, razaslano je bilo na sve oblasne crkve okru`no pismo kako bi svi episkopi doznali za zaklju~ak sabora i toga se zaklju~ka svi dr`ali. Primio je ovo pismo i tada{nji solinski arhijepiskop Petar. Sazvao je odmah sve dalmatinske episkope na sabor u Solin, i tu je jednodu{no utvr|eno i zakletvom zape~a}eno, da }e se svi svagda dr`ati onog dogmati~kog opredjeljenja, koje je u Halkidonu na vaseljenskom saboru progla{eno, i da za obranu tog opredjeljenja ne}e ni smrt po`aliti.38  Koliko je ~vrsta morala biti zakletva ova dalmatinskih episkopa, dokazuje nam ona protivnost, koja se pokazala poslije pri solinskom arhiepiskopu Frontinijanu, kad se istaklo pitanje o takozvanim "trima poglavljima", - o ~emu smo ve} govorili, - i kad je dalmatinskoj crkvi prijetilo, da padne u osudu velikoga pobornika pravoslavlja, Kirila Aleksandrijskog, prosto stoga, {to su episkopi te crkve bojali se, da ne}e osudiv{i ona "poglavlja", povrijediti autoritet i dogmati~ko opredjeljenje halkidonskoga sabora. Najve}a je opasnost prijetila pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji od pelagijanstva. Pelagijanstvo je zapadni jeres, te je i prirodno da se ona nije mogla ne dota}i i Dalmacije, koja je na granici izme|u istoka i zapada. Pojavila se ta jeres prvih godina V vijeka. Osu|ena je bila na nekolikim saborima, a sve~ano na III vaseljenskom saboru, efeskom. Ali i pokraj te osude, imala je ona i poslije mnogo {ljedbenika, koji su se starali da svugdje Pelagijevo u~enje provuku. Iz dopisivanja solinskog arhiepiskopa Esihija sa bl. Avgustinom, koji je bio glavni djelatelj, da se pelagijanstvo proglasi za jeres i da se osudi, - iz tog dopisivanja Esihijeva sa Avgustinom39  moglo bi se zaklju~iti, da je jo{ prije efeskoga sabora u Dalmaciji poznato bilo Pelagijevo u~enje, i da je i u Dalmaciji ono imalo svojih pristalica. Poslije efeskoga sabora ista se jeres ponajja~e ugnijezdila bila u akvilejskoj oblasnoj crkvi, susjednoj Dalmaciji. Od tuda se ona provla~ila i u Dalmaciju. Bdili su dalmatinski episkopi da se crkva njihova ne oskrnavi tim novim jereti~kim u~enjem. Ali tada je stupio bio za nevolju na solinsku katedru nekada{nji rimski car, Glikerije. Da ovaj episkop nije znao, niti kadar bio da predupredi zlo, koje bi se moglo uvu}i u povjerenu mu crkvu, pojmljivo je po sebi. Poslije Glikerijeve smrti (480.) dalmatinska se crkva nije nalazila u dobrome stanju radi tada{njih spoljnih prilika, koje su prije~ile ~ak i to, da se izabere odmah na{ljednik Glikeriju, tako da je dalmatinska crkva za nekoliko godina bila bez svojega poglavara. Zgodno je dakle bilo vrijeme ovo u Dalmaciji za jeretike, pelagijance; i oni se tijem uskoristi{e, i po~e{e kri{om {iriti u~enje svoje po Dalmaciji. Godine 493. stupio je na solinsku katedru Onorije, dobri i mudri arhipastir. On je odmah obratio pa`nju na pelagijanska {urovanja po Dalmaciji i bodrim je okom slijedio za njima, rade}i sve ono, {to ga je arhipastirska mudrost njegova u~ila da treba raditi, a da se o~uva ~isto}a pravoslavlja. Upozorio je Onorija na pelagijski prozelitizam u Dalmaciji i papa Gelasije posebnim pismom. U samoj stvari u ostalom, pelagijanstvo se slabo doimalo Dalmatinaca, i Onorije je poslije malo vremena, a blagodare}i energi~nom radu svome, uspio, da je i po{ljednji trag pelagijanstva u Dalmaciji nestao.40   4. [to se pravoslavna vjera u Dalmaciji odr`ala ~istom od svakog jereti~kog truna, {to je ona ~vrsta bila u pravoslavnom narodu dalmatinskom i {to su dalmatinski episkopi branitelji te vjere bili, tome je najvi{e doprinjelo kalu|erstvo, a na prvome mjestu poglavar kalu|erstva svojega doba, sv. Ilarion (+ 371). Kalu|erstvu (ordo monachalis, monasticus institutus) prvi je temelj polo`en na istoku u po~etku IV vijeka. Pavle Tivejski i Antonije Veliki, prvi su hri{}ani kalu|eri. Po njihovome primjeru po{ao je u istome vijeku izme|u ostalih i Ilarion. Kalu|erski je `ivot po osobitim pravilima uredio za istok sv. Vasilije Veliki. Po Vasilijevom obrascu uredio je ovo poslije za zapad sv. Benedikt. Na zapadu je uveo kalu|erstvo sv. Atanasije Veliki, suvremenik Ilarionov. Za vrijeme, dok je intrigama jeretika li{en bio svoje katedre, Atanasije je do{ao bio u Rim sa nekoliko isto~nih kalu|era, i tu je `ivio ~ekaju}i dok bude satrvena jereti~ka obijest. Veli~aju}i me|u zapadnim hri{}anima kalu|erski `ivot, uzbudio je kod mnogih `elju za tim `ivotom, i mnogi od zapadnih pobo`nih ljudi ostavi{e ku}e svoje i osnova{e u raznim usamljenim mjestima }elije, u kojima su u molitvi i postu Bogu slu`ili. Pobo`ni ovi ljudi birali su osobito mjesta na ostrvima i na obalama mora. Izme|u drugih mjesta, gdje se podigo{e takve kalu|erske }elije, bila je i na{a Dalmacija. Ovo je bilo oko 341. godine.41  Mno`ile su se od toga doba po Dalmaciji ove kalu|erske }elije svakom godinom. Novi je `ivot dobilo dalmatinsko kalu|erstvo dolaskom u Dalmaciju sv. Ilariona. @ivot ovoga svetitelja opisao je 20 godina poslije smrti njegove bl. Jeronim. Ostaviv{i Palestinu i putuju}i po raznim mjestima do{ao je Ilarion i u Dalmaciju. Obi{ao je tu crkve i bra}u, i rije~ju svojom i svetinjom `ivota tvrdio je sve u pravoslavnoj vjeri i doprinio, da se nikada nikakva jeres nije mogla u Dalmaciji da ugnjezdi. Zaustavio se sv. Ilarion kod tada{njeg Epidaura, i tu je podigao kalu|ersku }eliju, kod koje je zatijem osnovana bila crkva. I ~udesima se Ilarion proslavio u Dalmaciji, te je i ovo mnogo pomoglo da se jo{ ja~e i ~vr{}e tu pravoslavlje utvrdi.42 Pobo`ni tada{nji Dalmatinci osobito su uva`avali kalu|erstvo. Kad je Vasilije Veliki propisao pravilo za kalu|erstvo i kad je zaveden bio zajedni~ki (kinovitski) `ivot kalu|erski u manastirima, `rtvovali su oni pobo`ni ljudi od svojih imanja i darivali ih kalu|erima, da manastire podi`u. Bl. Jeronim u jednom svome pismu hvali nekog bogatog i pobo`nog Dalmatinca, Julijana, koji je o svome tro{ku nekolike manastire u Dalmaciji podigao, i {to je pomagao manastirskoj bra}i da se izdr`avaju.43  Iz ovih rije~i Jeronimovih mo`e se zaklju~iti, da je ve} u IV vijeku kalu|erstvo na {iroko rasprostranjeno bilo u Dalmaciji. Mnogo je kalu|erstvo pomoglo, da se ve} u prva vremena crkve mogla dobro urediti dalmatinska crkva. Episkopi obi~no su iz manastira dozivali k sebi kalu|ere, da im poma`u u upravi crkvenoj. Ve}inom kalu|erima su oni povjeravali visoke crkvene slu`be, i obi~no su kalu|ere slali da propovijedaju narodu i da ga upu}uju u hri{}anskom `ivotu. Za svako va`nije crkveno pitanje zvali su oni kalu|ere na savjet, i kalu|erima su povjeravali izvr{avanje va`nijih poslanstava. Vidjeli smo kalu|era Dionisija, koji prire|uje kanoni~ki zbornik za crkvu dalmatinsku i upu}uje arhiepiskopa solinskog Stevana, kako }e da uredi dalmatinsku crkvu shodno kanonima. U po~etku V vijeka toliko su ugleda dobili bili u Dalmaciji kalu|eri i toliko su se oni odlikovali svetinjom `ivota svoga, da je narod `elio, da mu se iz kalu|era episkopi postavljaju, - i ~esto se toj narodnoj `elji zadovoljavalo. Izme|u ostalih, znameniti Esihije postao je arhiepiskopom solinskim iz kalu|erstva. Kad je u VI vijeku po~elo bilo na zapadu ne{to opadati kalu|erstvo, sv. Benedikt se isti~e da ga podigne na pre|a{nji ugled, - i svetinjom i primjerom svojim u tome je on uspio. Djelatnost i slava Benediktova na brzo se na {iroko rasprostranja, i dopire i do Dalmacije. Uspostavlja se u postoje}im manastirima disciplina, koja je po~ela bila slabiti; a osnivaju se i novi manastiri, koje poslije (od XII vijeka) nazva{e "benediktinskima", ali koji su u doba, o kome govorimo, jednaki bili ostalim starim manastirima. Razlika je neka bila samo u manastirskim pravilima: u starijim manastirima kalu|eri su `ivjeli po pravilima, koje je Vasilije Veliki propisao bio, a u novijima po pravilima Benediktovima, koja su manje stroga bila od Vasilijevih, i vi{e prilago|ena zapadnom na~inu mi{ljenja i crkveno - dru{tvenom pravcu zapada.           iz knjige Pravoslavna Dalmacija